inventura

„budalo. ja idem doma spavati, ali držim ti fige. pusa“ poruka koju sam pred minutu poslala frendu. kojem se svidja neka curica, ali misli da ga njene 2 sestre stopiraju. nemam pojma je li u pravu, ali nek mu bude. vratio se nedavno s broda na koji je pobjegao jer ga je ostavila visegodisnja cura, pa smatram ovo veceras napretkom. prekrizimo svi prste :) nisam pisala blog vec 100 godina, malo mi je tesko vratiti se. prekrizimo prste i za mene :) trenutno se nalazim sa svojim malim pasicem na moru, gustamo i pravimo se da zagreb ne postoji. jer nam se tamo nagomilala gomilica problema (da, cim opet pisem, vjerojatno je neka panikica...). pa smo pobjegli. uffff... ne znam od kud uopce da pocnem? mozda bolje da nastavim sutra, kad se oboje (i pas i ja) naspavamo? iz nekog razloga sam dobila silnu potrebu poslati bilokakav post jos veceras prije spavanja. eto – pusa svima, pogotovo uzasno dragim ljudima koji su bili tu nekad davno (dok sam jos postala svaki dan) – nadam se da cu jos na nekoga od vas naici.pusa i laku noc...

nevjerovatno kako je lako zaboraviti na neke stvari... danas sam se ulogirala i shvatila da je proslo pola godine od zadnjeg posta (vrijeme STVARNO leti, ccc...)!!! izdogadjalo se sve i svasta, vjerujem da cu narednih dana (tjedana, mjeseci) i natrpati sve to nekako na ove stranice (i izbaciti iz sebe), ali danas mi se nekao ne da... nije moj dan.
ma, zapravo, bas i je :))
samo sam htjela postati nesto i znati da sam se vratila :)

danas sam na posao morala doci sat vremena ranije da bi napravila nesto sto traje 3 minute, pa pijem kavu, checkiram mailove i gledam sta ima novog na netu.... boli me zub - kazna za odgadjanje zubara mjesecima - sad nakon posla moram silom prilika na to za mene najgore mjesto na svijetu... (narucila sam se i na generalku kod ginekologa, btw - jos samo ortodont i krizam doktore sa to-do liste!!!)
ujutro sam odlazila iz stana, a u njemu je ostao spavati moj novi ____ (nemogu sad smisliti ime!)... jos uvijek se nismo razdvojili, od onog petka kad smo se prvi put poljubili. cetkicu za zube kupili smo mu zajedno, onaj dan kad sam pisala o tome, a pred par dana dobio je i rezervne kljuceve od mog stana... on kuha (jej! :))), citamo iste knjige i gledamo iste filmove, a on cak vozi isti auto kao i ja! najnormalnije prica o tome kako smo zajedno, otvara vrata mojim frendicama, kuha im caj, prica o tome sta cemo raditi preko zime, a sta na ljeto i sto je najbolje - meni to nimalo ne smeta... zasad jos nisam pozeljela pobjeci. Nesreca se naravno javila, a ni Drugi nije odustao. odlucila sam se pokriti preko glave i cekati da prodje/prodju... a proci moraju. jednog dana. nadam se uskoro.
muci me malo jedan vikend u skoroj buducnosti, koji bi trebala provesti sa Nesrecom i tri frenda, van zagreba i van mog novo izgradjenog hiding place-a... ali do tad, ko ziv, ko mrtav... meni je trenutno okej...

nisam se izgubila... i necu prestat tipkat... malo mi se svasta izdogadjalo u zadnjih 7 dana...

sa liste sam napravila slijedece:
odradila sam fush za brata, sasila sam haljinu, procitala 3 knjige do pola (ja inace citam nekoliko istovremeno, ovisno o trenutnom raspolozenju), poslozila svoj portfolio... nije puno, izbjegla sam najgore - doktore. budem i to vec...
na poslu je prvo frendica koja je radila kao account dala otkaz, pa je tajnica postala instant- account, a setacica psa tajnica. ni jedna ni druga neznaju sta rade, tako da dobivam sve informacije krivo - radim svaki posao 2 do 3 puta ispocetka... onda se Bivsi razbolio, pa me zapao i sav njegov posao - dakle, radim otprilike za cetvero... svi su histericni i pickaramo se na svaku rijec. zivim na voltarenima i duplim kavama...
ali, sve to je kompletno nebitno -sa mdma izlaska u petak sam se vratila sa novim... deckom, recimo. i dogodilo se upravo onako kako cvilim zadnjih 6 mjeseci da treba biti - poljubio me i uzeo zdravo za gotovo da je to to. od tog trena razvdajamo se samo dok idemo na posao... jucer je izjavio da mora kupiti cetkicu za zube, da ima u mom stanu... nema vise Drugog. ali o tom drugi put. Susreta s Nesrecom Najdrazom se bojim, ali ne vise onako kao prije... mislim da sam se zaljubila... :)))

a sad zurim dalje, ceka me jos 100 stvari na poslu, a imam dejt veceras :)

Someday.
"I'll do it someday."
Monday, Tuesday, Wednesday, Thursday, Friday, Saturday, Sunday.
See? No Someday.
It's time to ride.

kaze reklama za harley-a.

ukidam kategoriju Someday.
izvadila sam radnu knjizicu, pasos i osobnu (do pred 5 dana bila sam bez i jednog dokumenta). obavit cu (ili se makar narucit kod) zubara, ortodonta i ginekologa ovaj tjedan. pospremit cu stan. napravit cu mami vizitke i bratu svasta nesto sta me zicao. slozit cu sa sestricnom ono o cemu pricamo vec mjesec dana. odvest cu auto na pranje i platit racune. zavrsit cu haljinu koju sam pocela sivati i pocet cu citat one knjige koje stoje vec mjesecima na polici.
a onda prelazim na ozbiljnije stvari...

a ja nisam odlucila/napravila nista...
Drugi i Prvi (a.k.a. Nesreca, Zalokani fajl...) se igraju granicara samnom. i ja sa njima. i dalje je sve nedefinirano. nedojebano. neizreceno.
ovo sve s Drugim sve vise ide prema nicemu. dobila sam u nedjelju fino zapakirani govor o zivotnim prekretnicama i preispitivanju samog sebe. ukratko - rekao je svasta, a da nije rekao nista. osjeca se lose, ali kad mene vidi sve zaboravi. a sta ja imam od toga? nista. zelim nekog koga mogu zagrlit kad smo vani (a ne stajati na propisnoj udaljenosti i voditi small talk), nazvati usred noci da mu kazem laku noc ili cviliti kad me ispizde na poslu. zelim se probuditi u njegovom krevetu ujutro bez griznje savjesti. polako krizam tu pricu... mjesec dana bi trebalo bit sasvim dovoljno za odlucit nesto. kaze frendica da sam luda, da nisu svi kao ja, ne idu svi po onom: hocu sad i hocu sve. da ljudima treba dati vremena. ali meni se cini da je on odlucio. mjesec dana bi trebalo bit dosta, ne?
a najgore je sto svaki put kad nesto propadne, ja se okrenem uvijek-negdje-u-glavi-prisutnom Prvom. koji pogodi moment kao nitko i bas se u to vrijeme pocne opet pojavljivati. i pojavljuje se tocno onoliko koliko treba da ja ustvrdim da je on zapravo jedan i jedini. svi drugi su nula. i onda nestane. ali ostavi dovoljno da ga vise ne mogu maknut. mozda je to ljubav, a mozda je samo obrambeni mehanizam - moj razlog - nije bed, sve drugo je i moralo propasti kad je On taj za mene...
u glavi mi je jugo.
posao me izluduje. od petka je Bivsi postao odgovoran za raspored poslova u nasem odjelu, sto bi reklo da mi je, iako imamo istu titulu i placu, skoro pa sef. to ce me kostati 10 godina zivota. ipak, postoji sansa da dobijem novi posao - znat cu ovaj tjedan.
u ponedjeljak mi je mama, kojoj sam dosla na rucak od Drugog (zguzvana, bez auta i u odjeci za van) odrzala predavanje o tome kako zene (!) u mojim godinama imaju vec diplome i obitelj - a kad ja mislim prestati s izlascima i ovakvim nacinom zivota? na sta sam ja vrisnula da se ja, ako je to definicija zene sa 26, ne smatram zenom.
- nego sta si, magare?
- i to bi bila radije...

Dogodilo se. Drugi je u srijedu izjavio da zeli biti Prvi i jedini. zaljubljen je u mene. Sto samo po sebi i ne bi bilo lose. Jer je on jedno zabavno, drago, zanimljivo i intligentno bice. Dosli smo u ovih mjesec dana do faze u kojoj skupa gledamo filmove, jedemo, motamo, peremo zube, spavamo i pijemo kavu prije posla... imam svoju majcu za spavanje i jastuk kod njega. obukao je jedan poplun za mene, jer se ja stalno smrzavam. ali postoji ALI. Drugi ima curu. jos uvijek. a ja ne znam zatvoriti oci, pa da sve ruzno nestane. razmisljam o Njoj kao liku iz Kureishijeve Intime - curu koja uopce nezna sta se desava u Njegovoj glavi. vjerovatno ga najnormalnije zove, smije se, jada mu se, grli ga i ljubi. i odjednom mu svi oni plusevi padaju u vodu. ne mogu / ne zelim / necu za neko vrijeme postati Ona. ne vjerujem mu. mislim da nikad ni necu. kako mirno spavas dok je on npr na sluzbenom putu, ako znas za sta je sposoban? na njegovu izjavu uzvratila sam da si ja ne zelim dopustiti zaljubljivanje, jer nemam povjerenja u njega. i da on od pocetka zna to. i ne mogu trenutno razgovarati s njim o nekoj vezi, jer nemam odgovora. ne zelim biti kao moja frendica koja je vec dvije godine Druga, a On je uveo pred par dana i Trecu. ili moja stara koja je uvijek bila Prva, ali ne i Jedina. hvala i dovidjenja.
i naravno da me jucer usred tog mog zbrajanja za i protiv, pretresa racionalnih i iracionalnih strahova, nakon 10 dana izbivanja, nazvala moja Nesreca Najdraza. On bi dosao do mene malo. rasturit me na ps. druzit se. i tak to. odjebala sam ih obojicu i u pravoj pepeljuga maniri ostala doma sivati. ja to vise ne mogu. sta sad? sta? nemogu opet prolaziti sve iz pocetka...

subota navecer. raspad sistema - tzv strukovno okupljanje se pretvara u lloret de mar za one 25+. alkohol se toci u potocima, ne zna se ko pije, ni ko placa, vuce se po veceima, pusi ispred klubova, ljudi padaju jedni preko drugih, penju se po sankovima, skidaju, ljubakaju... sati je nekih 3 ujutro. (recimo, od oka - zapravo ni sama ne znam). stojim ispred jednog od klubova upletena u neku totalno suludu kombinaciju i zahvaljujuci brzini pricam puno previse i puno preiskreno (svaki put mi se to dogodi. svaki! nikad naucit lekciju!). odjednom me netko primi za ruku i pita jel mi se da maknut sa strane i pricat. jer tu ne cuje sam sebe. sjedamo 10 m dalje na stepenice i Nepoznat Netko mi uspije izgovoriti jedan od najljepsih uleta u zivotu - vidio me na tripu u nekom klubu, svi su bili mutni i izobliceni, samo sam ja bila normalna... i od onda me vidja na raznim mjestima. pocinjemo pricati. jedan drugome zavrsavamo recenice, izgovaramo iste stvari u isto vrijeme. smijemo se i gledamo u oci. on uspije izgovoriti da nemoze vjerovati, da ima osjecaj da uopce ne mora zavrsiti recenicu, a da cu ja razumijeti. da mi moze reci stvari koje nitko drugi nece razumijeti. soulmates. pita ako me moze poljubiti. klimam glavom, ljubimo se, a ja sam vec poluzaljubljena. totalna trash filmovi romantika. onako sve po redu, sudbina, ljubav na prvi pogled, srodne duse, bla, bla, bla... trepcem. brisem sve druge iz glave. prolaze me trnci. cudim se samoj sebi kako ga nisam vidila nikad prije. odjednom od nekud dopre glas njegove prepijane frendicu: "ona je meni super, ali ti imas curu. ja ne bi da vi brijete...." u tom momentu se ja pocinjem smijati, iako mi zapravo uopce nije smijesno, a on pokusava frendicu poslat negdje. krece standardna "imam curu, ali znam da nije to to" debilna prica. sve pada u vodu. zakljucujemo kako brojevi telefona nisu dobra ideja, ja se okrecem i odlazim natrag u grotlo pakla na jos jedan dupli pelin. sluzbeno najkraca zaljubljenost u mom zivotu.
drugi dan se budim sa tri broja vecom glavom i dogovaram se za navecer sa Drugim. jebem ti srodne duse.

- 10 dodatnih sati u danu, da stignem sve sto zelim
- organizacijskih sposobnosti, da mi ih ne bi falilo 20
- sna, da nisam ujutro izbezumljena i natecena (iako se to veze na ovo prvo)
- volje za kuhanjem, da se ne pretvorim u sendvic
- odgovornosti, da ne zaboravljam zubare, doktore, racune i faks
- da mi netko pomakne sat u glavi 15 min unaprijed, pa da vise ne kasnim na dogovore
- sposobnost selekcije, da ne glumim caritas svakome
- razuma, da vise ne biram ono najgore za sebe
- hrabrosti, da svaki put kazem sta mislim
- sunca

a sve u svemu, cini mi se da ide na bolje...

nije me bilo 100 godina na blogu. zaplela sam se u 1000 stvari i nikako se izvaditi. ukratko:
- na poslu provodim dane gledajuci Bivseg kako zove svoju novu Ljubav (o kojoj ne zelim cuti nista, pa nista ni ne pitam) i svako toliko izlazim zapaliti na balkon da ne pustam suze i spadam kompletna ludjakinja pred svima
- uspijela sam odjebat savrseno normalnog, dragog i zabavnog tipa zbog drugog s kojim sam kliknula (ovo se moze svakako protumaciti) na prvu i koji je trebao biti safe getaway od one moje Zivotne Nesrece koja se proteze od kad pisem blog. ispostavilo se ne samo da se Drugi i Nesreca znaju i rade zajedno, nego mi je Drugi nakon tjedan dana priznao da ima curu. ali ja sam mu zakon. i zaljubljen je u mene. i dalje dejtamo, a on i dalje ima curu. ja sam to s vremenom shvatila kao idealnu priliku da imam nekog, a ne moram se vezati. imam fini odmak u glavi i Drugi trenutno sluzi da me netko nazove 100 puta dnevno i prespava tu i tamo kod mene. ili ja kod njega. i dok ovo tipkam, svjesna sam koliko grozno zvuci. ali, nekako ne dozivljavam to kao svoj problem.
- diplomski jos uvijek postoji samo kao prazni folder na mom desktopu. uvalila sam se u nekih 100 fusheva i ne stignem disati. bit cu vjecni apsolvent.
- iz ciste histerije ono malo slobodnog vremena sta imam provodim preuredujuci stan. jucer sam shvatila da ce, ako nastavim, izgledati kao luna park.
- trebala sam sutra ici u beograd na miss kittin, ali sam u zadnji cas otkrila da mi je istekla putovnica. novu po hitnom postupku mogu dobiti u ponedjeljak. imala sam sredjen put, kartu i spavanje.
- zakljucak iz svega - u radu je spas. odlucila sam se zatrpat poslom, da nemogu razmisljati o nicem drugom. ako radim 24/7, do ljeta cu ili kompletno puknuti ili cu imati dovoljno posla da nikad vise nemoram raditi za nikog osim za sebe. tj za sebe i sestricnu, jer je i ona dosla do istog spasonosnog rjesenja

a sad trcim doma, cekaju me fushevi. i dejt u 9. uzasss.....

danas sam ekstremno lose volje... razlozi:
1. opet imam prokletu upalu sinusa (jedno 17ta ove godine - antibiotika sam popila u godinu dana vise nego neki ljudi cijeli zivot) - u zoru sam odradila pregled, ultrazvuk i uzimanje brisa (sa dugackom metalnom zicom koju ti gurnu u nosnicu valjda do mozga), dobila kutiju lijekova i moram se prijavit opet sutra
2. dosla na posao, docekao me bivsi koji se odlucio vratit (radili smo do prije nekih 7 mjeseci skupa) - sjedit ce samnom u sobi i iskamcio je vecu placu od mene. jebeno. otisao je kad mu je dopizdilo (a imali smo istu placu u to doba) i sad je nagradjen za svoj povratak (a vraca se jer je ostao bez novaca). mene nitko nista nije ni pitao. dapace, oni briju da je on otisao iz ciste dobrote, jer ja jadna, sjebana nisam mogla s njim dijelit isto radno mjesto. ono, on se povukao za moje dobro. sad sam ja valjda bolje, pa eto.... nas se dragi, najdrazi moze napokon vratiti! jej! hip hip hura! pustila sam suzu pred ekranom. i trazim drugi posao.
3. nemogu pronac nista literature za svoj zli diplomski, a sad ga kao, zbog novog posla, moram napisat u rekordnom roku.
4. placa jos nije sjela. vec 5 dana zivim sa 10 kuna. zadnja 2 tjedna kupujem sve, ukljucujuci cigarete na karticu. racuni se samo gomilaju ispred tastature. propustila sam jucer koncert u ksetu, jer nisam imala za kartu, a vise mi se ne da posudivat novce od nikog.
5. ono zlo iz predzadnjeg posta se vratilo - jucer je carrie u sex i grad lijepo rekla faci da on ima sesto culo i kad shvati da je ona sretna, evo ga da sve zajebe. tocno to. taman se pocnem druziti s nekim, zabavno mi je, veselim se porukama /pozivima i onda se on odjednom nacrta. zove 4-5 puta dnevno, dolazi k meni (jadnoj i bolesnoj), igra samnom playstation, gleda filmove, razgovara o tome kako sam, pokazuje mi neke slike, radi sendvice, koristi frazu "mi". igramo se sretne obitelji. svim silama se trudim ne popustiti ovaj put. ali u sebi pizdim. jer nisam karakter. i nemam mu snage rec da nema zasto dolazit.

za kraj stavljam 2 smijesna linka... da malo ublazim ovo sve od gore:
http://www.endor.org/leary - text showa denisa learya "no cure for cancer" - zabavno i za citat, a za gledat premijesno...
http://www.wulffmorgenthaler.com/ -superzabavan strip, svakodnevno novi. stavila sam se na mailing listu, da me bar nesto nasmije svaki dan kad dodem na posao...

jucer sam cula najbolji trach o sebi ikad. dolazi mi poruka od cure kojoj sam bila kuma na vjencanju:
- kumo, mogla si mi bas i rec da se udajes!
- a? bi, kad bi ja to znala, od kud ti to, molim te?
ukratko, kod moje se bake prica da se 4.9. (ova sad subota!) udajem. vijest sire jedni moji rodjaci, ali neznaju za koga, ni gdje. dio se prijatelja/rodbine vec uvrijedio jer nisu obavjesteni/pozvani. zovem mamu da joj to ispricam, slusa me na pola uha i uopce ne reagira. telefon zvoni opet 15 min kasnije:
- oprosti, gledala sam caroliju, pa te nisam slusala. sta je to bilo? (jebeno, da se stvarno udajem, ona ni to ne bi cula zbog serije! jej)
prepricavam joj ukratko po drugi put, a ona ce na to mrtva-ozbiljna:
- to su gluposti. nemoj se uopce zivcirati, sta te briga sta pricaju, zaboravi na to. ako njih veseli, ko ih j i sl...
ma ko se zivcira? zasto bi se ja zivcirala oko toga? ne razumijem. meni je to bila zabavna pricica za nasmijat se, a moja mama je shvatila to kao nesto zbog cega me treba tjesiti. zasto? jer svi dolje imaju u mojim godinama vec copor djece, a ja sam jadna i sirota vise-manje single sa svojih cijelih 26? zaboga. a ja se jos na racun toga zajebavam - svoju zadnju vezu nazivam brakom - njega bivsim muzem, sebe ucviljenom udovicom/veselom raspustenicom, ovisno o raspolozenju! ccc.... nikad nista od mene... i treba me tjesit kad ne shvacam. to je bio trach iz milosrdja, pretpostavljam. jea. rajt.
od kud ta opsesija brakom kao ultimativnom srecom? zasto se prema single curama/deckima svi drze kao da im nesto fali? jer nas glupo odgajaju, eto zasto. skoro sve price zavrsavaju sa velikim bijelim vjencanjem i "zivjeli su sretno zauvijek..."! zasto se odmah u startu curicama ne objasni da ce morat poljubit (da ne kazem i nesto drugo) 100 zaba prije nego se jedna pretvori u princa, a ako se princ i pojavi, da ce ga najvjerovatnije kroz neko vrijeme zamijeniti novi (a ovaj prvi ce se vratiti u formu zabe)? ili nju druga princeza? i da one nece samo sjediti na svojim lijepim guzama, a on ce doletit na bijelom konju da ih spasi? a deckima da vecina princeza na koje naidju zavredjuje da ih se ostavi tamo di jesu? ne bi li decki morali manje glumit frajere (vitezove, heroje, votever) ako znaju da se od njih ne ocekuje vjernost do smrti i spasavanje svake cure za koju pokazu imalo interesa? da biti solo uopce nije katastrofa i da i pepeljuga moze ostati sama? ne bi li onda svi manje trazili brak kao jedinu varijantu hepi enda? zasto postoji ono glupo :"vrijeme ti/im je..." vrijeme za sta?
uffff....
izzivcirana svim tim (eto, ipak me izzivciralo!), obukla sam svoju najsmjesniju suknju (s djecjeg odjela) i najdraze cipelice i odmarsirala na pivu. nakon 5 minuta (u normalnom okruzenju) sve se pretvorilo u veselu zajebanciju na moj racun, planiranje vjencanja, potragu za mladozenjom (ko se ponudio da me ozeni u subotu - jedini gej tip u drustvu, naravno), djevojacke (treba do petka nac stripera), raspravu oko haljine i muzike... zadovoljnija i puno sretnija, prosla sam najelegantije moguce pokraj svog zadnjeg promasaja, koji je bio 100 metara nize, uz joey ramonea i "wonderful world" iz svog novog mp3 playera....

umorna sam. ne znam vise mijenjati glave iz sata u sat, iz sekunde u sekundu. ne mogu se vise odljubiti i zaljubiti u tebe 7000 puta u jednom jedinom treptaju. tvoja paznja je staklena, svaki je put pustis da padne meni pod noge i razbije se. taman kad izglancam pod od krvi i komadica polomljenog niceg, da opet vidim svoj odraz u njemu, slijedi nova runda. lijepe rijeci me bole vise od onih neizrecenih. vrti mi se u glavi od tolikih krugova koje radimo, konstantno trazenje i samo povremeno nalazenje. ne zelim ti vise krciti put i docekivati te rasirenih ruku na tvoj dobar dan. izasli smo iz svih kategorija. nemogu vise izmisljati druga imena za nista. ne zelim se vise smijati kad se javis, ni piljiti u telefon ne bi li ga natjerala da zazvoni. ljubomora nije ljubav, iako pocinju na ista slova. ni pusa vise nece pomoci. danas zakljucavam usta, oci, usi, nos i dajem kljuc nekom nepoznatom da ga proguta. ne tjeram vise nikoga da bi ti imao osiguran parking. rezervirano mjesto za invalide. necu te vise opravdavati nikome. pisi sta hoces, kome god hoces, otkazujem pretplatu. ne zelim pogadati sta je pjesnik htio reci. slijepa sam od citanja sitnih slova. nadi drugu budalu, ako uopce postoji jos netko toliko glup. ili se budi sam. svejedno mi je. iduci put kad provjeris jesam li jos tu, ja cu biti na pauzi. vracam se za 15 minuta. nikad. otisla sam iza ugla kupiti cigarete. prijavi moj nestanak. boli me kurac. nema vise nas na ovoj adresi.

How did it get so late so soon?
It's night before it's afternoon.
December is here before it's June.
My goodness how the time has flewn.
How did it get so late so soon?
~Dr. Seuss

izgleda da sam sinoc ispucala sve zalihe serotonina. pa me malo lovi postrodjendanska depra. a mozda mi samo fali sna. idem doma pojest sve najvecu cokoladu i odspavat 15 sati. mozda prodje.

pitao me pred par dana jeda englez:
- so, how old are you then, love? 19, 20?
- 26 next tuesday...
- oh, so you're not a spring chicken anymore!!!
(na sto sam se ja skoro uvrijedila - sta, mislio je da mi je 20, zasto bi onda bila stara samo zbog datuma na osobnoj???)
26 sto mozda ne zvuci kao neka znacajna brojka, ali zapravo je - ispadas iz euro-26 kategorije, zapadnu te kreme za zene (zene!!!) 25+ (danas vidila oglas za neku novu na kojoj pise upravo to), gubis popuste za mlade... uglavnom, svi te pokusavaju uvjeriti da stvarno nisi vise spring chicken....
u svakom zenskom casopisu moze se naci bar 1 clanak tipa: sta bi rekli samoj sebi, ali 10 godina mladoj? za cim zalite? koja je najvaznija stvar koju su vam donijele godine? i sl... na postavljeno odgovaraju raznorazne polupoznate glumice/pjevacice/nitko-ne-zna-sta-rade-i-zasto-su-uopce-tu zene... nedavno sam bas procitala jedan takv izvor zivotnih mudrosti i vec 2 dana u predrodjendansko-pmsicno-juzinastom deliriju razmisljam sta bi si JA rekla? (ali sebi od prije x godina :)))...
i evo, lista bi bila slijedeca (nekim koliko-toliko kronoloskim redom):

osnovna skola:
i bolje da nemozes natapirati siske, bilo bi te kasnije sram kad bi gledala slike / budi sretna sto te nisu htjeli osisat na fudbalerku / od plivanja ce ti se rasirit ramena, slusaj mamu i odi na gimnastiku / manje se razbijaj uokolo, puna ce ti koljena bit oziljaka / mogla si bas i naucit francuski kad se vec susjeda nudila za instrukcije / new kids on the block su zlo, hvala sto si presla na punk / roditelji nisu zlikovci iz pakla - kazna za onaj demolirajuci tulum je bila i preblaga / mogla si bas i ne probat prvu cigaretu /

srednja:
mogla si bas i ne pocet pusit, ja se sad nemogu rijesit istog / pelin je bolji od vodke / partiji nisu uopce zlo, zavrsit ces na istima za 10tak godina / na tecaju talijanskog u italiji si mogla bas i naucit talijanski / hvala ti da nisi istetovirala cijelu potkoljenicu kao sto si namjeravala / najveca irokeza nije ujedno i najglavniji uvjet pri izboru decka / nosenje zileta i ziherica oko vrata nije najpametnija ideja / raznorazne tablete i alkohol??? zasto, zaboga? cccc..... / u XL majci na satana panonskog, martama (sa crvenim znirancima - zasto je to, zaboga, bilo toliko bitno??? meni su bijeli izgledali super na crne marte, ali ih ne bi ni mrtva stavila) i uskim lasteksicama izgledas - glupo / ne, ne vidis dovoljno dobro da ne nosis ni lece ni naocale, otic ce ti dioptrija u k**** / dobro da nakon svog onog blajhanja i farbanja jos imas kose na glavi - btw, pocet ces sa 25 dobivat sijede, morat ces se farbat i nikad vise neces vidjeti svoju prirodnu boju, sjecat ces je se sa slika iz osnovne / gledat ces kablovsku jednog dana i bit ce ti zao sto si markirala njemacki /

fax:
prvo - hvala za izbor faxa, ubila bi te da si stvarno upisala medicinu / piercing se radi u steriliziranim uvjetima i od strane strucne osobe / dreadovi i rapsovi se ne daju rascesljat / pravi rad, u firmi, od 9 do 5 nije izdaja svih anarho-nacela i ne, neces moc bit freelancer cim zavrsis fax i bez imalo iskustva / ne sjedaj sa pijanim frendovima u auto, razbit ces glavu / provjeri prvo jel gej / cujemo se! ne znaci i: nazvat cu te / 3 mala tuborga i dupli pelin u 3 sata = 0,98 promila /

bilo je sigurno jos hrpa toga cega se ovog casa nemogu sjetit, ali bottom line je da ne zalim za nicim. sve sto sam napravila bilo je opravdano nekim (tada razumnim) razlogom. i iako za neke stvari znam da mozda i nisu bile najpametnije, htjela sam tada da budu upravo takve. dakle, nemam razloga kukati. jedino sam mogla nekim ljudima koje volim, a nema ih vise, reci to. al to je nepovratno i nepopravljivo. i cvrsto vjerujem da ce bit jos prilika za to. isto tako znam, da mi je netko ono sve gore i rekao, ne bi ga poslusala nikad. dakle, nema koristi. isto kao sto znam da si sad 36godisnja ja krenem dijelit pamet, poslala bi samu sebe u neko mjesto i nastavila po svom. ja sam, ovakva kakva sam danas, rezultat vlastitih pogresaka i pogodaka, razumnih i nerazumnih odluka, krivih i dobrih prosudbi - i ako bi ista promjenila, to ne bi bila ja. da ispravim i jednu gresku u cijelom tom lancu, ko zna kud bi me to zaokrenulo i odvelo. a meni je tu di jesam skroz fajn...